Upravljanje ljudskim potencijalima i vrhunski sport na prvi pogled djeluju kao dva odvojena svijeta, no dijele iste temeljne principe: timski rad, otpornost i jasnu, zajedničku viziju. Upravo o tim sličnostima govorio je dr. sc. Boris Balent, sportski psiholog s bogatim iskustvom u radu s vrhunskim sportašima i ekipama, na panelu „Što HR može naučiti od sporta?“
Balent je istaknuo kako mentalna snaga, povjerenje i učinkovita komunikacija čine temelje svake pobjedničke ekipe, neovisno o tome radi li se o sportskom kolektivu ili poslovnom timu. „U sportu razlika od samo jedan posto manjka motivacije ili mentalne prisutnosti može odrediti hoće li netko ostvariti karijeru ili ne. Ta razina fokusa, timske kohezije i podrške mora biti prisutna i u poslovnim okruženjima, gdje pritisak i konkurencija također određuju uspjeh.“
Kroz primjere iz vlastite prakse, pogotovo dugogodišnje suradnje s GNK Dinamom, govorio je o važnosti povjerenja između trenera i igrača, odnosno menadžera i zaposlenika. Dobar lider, kaže, mora biti svjestan pulsa svog tima i stalno raditi na izgradnji odnosa. „Ako želite utjecati na ljude s kojima radite, morate biti u kontaktu. U suprotnom će netko drugi definirati vaše odnose,“ poručio je.
Istaknuo je važnost dviju razina kohezije: one usmjerene na zadatak, koja se odnosi na motivaciju, učinkovitost i prihvaćanje uloga, te one usmjerene na odnose, koja se ogleda u povezanosti i međusobnoj podršci izvan formalnog okvira rada. Prema njegovim riječima, ravnoteža između ta dva aspekta presudna je razlika između prosječnog i vrhunskog tima.
Za HR stručnjake, poruka je jasna – poticati međuzavisnost više nego individualizam, njegovati coaching pristup te kontinuirano razvijati vještine vođenja i motiviranja. „Generacija Z traži fleksibilnost i autentičnost. Ako želimo graditi snažne timove, moramo naučiti kako prenijeti vrijednosti, poticati učenje i davati konkretan, pozitivan feedback,“ zaključio je Balent.
